|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
DOBRODOŠLI!!!! Ovo je blog sljedbenika Lorda Voldemorta. Svakim danom čarobnjaci pridružuju se toj novoj moćnoj sili, želite li i vi? Želite li postati član Voldemortove armije?? Ako želite, ostavite nam u komentarima to i mi ćemo vas velikodušno primiti u našu zajednicu.
Detaljnije o nama:
Lord Voldemort opet je ustao i spreman je napasti, ali ovoga puta nije sam. Udružuju mu se ne samo svakim danom sve veći broj smrtonoša, nego i kćeri blizankinje koje imaju nadnaravne moći i čini se da će baš one naslijediti Gospodara tame i postati jedine Gospodarice tame...
Raspored pisanja:
1. April de Muertes Black Riddle
2. Nemya Evilis Black Riddle
3. Carmen Death Black Riddle
Melody Jones (April)
Aya Hamville (Nemya)
Violet Granger (Carmen)
April de Muertes Black Riddle-jedna blizanka. Uvijek se zeza i sve joj je šala, sa njome se nemože pričati ozbiljno. Mlađa je od Nemye pet minuta. Kćerka od najgoreg čarobnjaka svih vremena, kćerka Lorda Voldemorta i njegove vjerne sluge, Bellatrix Black. Ima vrlo uočljive plave oči i smeđu dugu kosu. Voli dizati tlak ocu (Tomu), tako što mu govori da joj je Harry Potter idol i da bi se htjela njime vjenčati. Bio je veliki problem kada su je značili (stavljali znamen) jer joj se nije sviđao znak (lubanja iz kojih usta viri zmija), te ih je sve nagovorila da joj stave znamen crne pantere, životinje kojoj se divila, te u koju je kasnije postala animagus. Najgori smrtonoša joj je Peter Pettigrew jer misli da ne zaslužuje biti smrtonoša, jer se svega boji i lako ga je zastrašiti. On joj je nekad dadilja, i onda ga ona muči i sakriva se i svašta mu radi, te se poslije pohvali ocu. Obožava oblačiti minicu i zavađati po dvorcu ove mlade smrtonoše njenih godina, i tako ujedno i digne tlak starijima. Voli sestru, ali misli da je previše ozbiljna. Najviše od svih, sviđa joj se Draco Malfoy. Nada se da će jednog dana nastaviti tatin "posao".
Nemya Evilis Black Riddle-druga blizanka. Ona ja ozbiljnija, iako i ona se nekada zna našaliti. Starija je od April čak pet minuta,. Kćerka je također lorda Voldemorda i Bellatrix. Privežnija je ocu i spremna je sve učiniti kako bi ubila Harry Pottera. Jako je slična april; i ona ima istu boju kose i očiju. Voli profinjene dečke i romantiku, jako voli crnu magiju i pravi je ekspert za nju. Kao i njezina sestra i ona ja animangus, ali se ona pretvara u medvjedicu. Trenutačno je zaljubljena u vrsnog čarobnjaka Varley, čiji ćete opis vidjeti malo kasnije na ovome blogu.
Također za nju je bitno reći kako ona mrzi školu iako je odlična učenica, i ima izrazito visok kvocijent intelegencije, a najbolje dolazi do zaključaka kada veže kosu.
Carmen Death Black Riddle-treća blizanka. Dosta je ozbiljna,ali se također zna šaliti. Najmlađa blizanka pa je zato April vječito zafrkava. Isto po izgledu kao i njezine blizanke. Naravno, kćerka lorda Voldemorda i Bellatrix. Voli crnu magiju i čarobne napitke. Kao i ostale blizanke i ona je animagus, pretvara se u bijelog tigra. Mrzi Pottera i njegovu ekipu. Nije još zaljubljena,a kako kaže ne želi ni biti. Opaka je i ljudi joj se ne vole zamjeriti. Sve mora biti po njezinom i nada se da će dobro nasljediti svoga oca koji joj je uzor. Snape joj ide na živce jer mu ne vjeruje. Ne voli ni školu, ali je odlična učenica. Vrlo je inteligentna,sebična i bezobrazna.
Lord Voldemort (iliti Tom Marvolo Riddle)-najgori crni mag svih vremena. Vlasnik dvorca i osnivač svih smrtonoša, zapravo armije. Aprilin i Banshyn tata. Bellatrix ne voli kao ženu, nego kao sluškinju. Najdraža mu je i najvjernija smrtonoša. Pokušava uništiti Dumbledora, Harrya Pottera i Ministarstvo. Ubrzo će u dvorcu napraviti čarobnjačku školu crne magije. Priprema se za rat protiv Ministarstva. Zna crnu magiju najviše od svih, iako će Banshy i April ubrzo naučiti koliko i on sam zna. April mu nekada toliko digne živce, ali se pokušava smiriti da ne napravi nešto nepromišljeno. Banshy mu je nekako privrženija i neki važni zadatk bi prije povjerio njoj nego April. Ima ljubimca, zmiju Nagini. Nada se da će njegove kćerke nastaviti ono što je on započeo. (slika iz mlađih dana)
Sljedbenici (Smrtonoše)
Bellatrix Black-moćna crna vještica. Voli Voldemorta svim srcem. Zna puno o crnoj magiji, kada ju je učio Voldemort. Želi da se Nemya i April što prije priključe smrtonošama. Inzistirala je da treći dan njihovog dolaska u dvorac, da ih žigosaju. Zgodna je i pola mlađih i novih smrtonoša joj se upucavaju. Sestra joj je Narcissa Black, žena od Luciusa Malfoya. Iako su April i Draco nešto u rodu, on se njoj jako sviđa. Na živce joj jako ide Severus Snape. Sve bi napravila za svog Gospodara, čak i umrla. Voli kupovati odjeću, iako to baš i nemože, jer ipak je ona tražena smrtonoša.
Melany Banks-vršnjakinja je blizanki. Dobra je prijateljica od April i slične su po ponašanju. Stalno valja fore i radi gluposti, ali ipak je April na prvom mjestu u glupiranju. Ima smeđu, dugu, ravnu kosu i oči koje mjenjaju boju, ali nije metamorfomagus. Izuzetno je talentirana za Preobrazbu, to joj je najbolji predmet. Kada je netko iznervira, ne radi isto što i druge smrtonoše, nego ga jednostavno preobrazi u nešto. Animagus je i pretvara se u orla. Ima majmuna po imenu Ticky i majmunicu po imenu Shea. Uobražena je i preponosna, te često digne nos do neba. Jako je inteligentna i snalažljiva, što nekima ide na živce, jer misli da je u pravu i kad nije. Rijetko sklapa prijateljstva, ali one koje smatra prijateljima, cijeni.
Tara Angelina Brown-ima 15 godina i odana je smrtonoša. Mrzi Pottera i ekipu, i obožava mučiti ljude (obično su to oni koji joj zamjere). Dobra je frendica blizankama, ali ipak one su jako čudne biljke, pa sa njima se ne zna tko im je prijatelj, a tko ne. Jako dobro pozna crnu magiju i uvijek izvrši zadani zadatak, pa zbog toga uvijek ide u neke misije i špijuniranja. Animagus je kao i sve smrtonoše u dvorcu, a pretvara se u crnog jednoroga. Obožava jahanje. Mama joj je vještica (smrtonoša), a tata bezjak, ipak, odlučila je krenuti maminim putem. Često kasni, ali ne baš kada treba kod Gospodara. Nije baš bajna učenica, ali se stalno svima ulizuje, pa dobro prođe.
Melissa Brown-jako vjerna smrtonoša, uvijek joj se može vjerovati. Nije u rodu sa Tarom. U dvorac ju je donijela jedna od najboljih crnih vještica, njezina teta Anamarie Brown. Čistokrva je. Ima 15 godina, ali se ponaša puno zrelije, od svojih vršnjaka. Pomoću moćnog Amuleta, ima gotove sve moći koje ima i njezina teta, koji joj je veliki uzor. Animagus je, i pretvara se u tigra. I još jedna je među brojnima koja često kasni, iako kada treba podnijeti izvještaj Gospodaru, onda je vrlo brza. Jako je tvrdoglava i teško joj je nešto dokazati, ako ona ne misli isto.
Elizabeth Sprot-ima 17 godina i najduže je izdržala u školi za crne mage. U spavaonici je s blizankama, jer nije bilo više mjesta. Ima dugu plavu kosu i smeđe oči. Smrtonoša je i mrzi sve dobre ljude, sve ljude iz Gryffindora. Hobi joj je mučiti svih koji joj stanu na put. Ima jako puno ljubimca, voli životinje. Ima crnog zmaja Odija, crnozelenu zmiju Lonu. Roditelji su joj prije nego je pobjegla od kuće kupili crnog mačka Darky. Ima vuka Aleu Mimfly. Patronus joj je feniks (ali zao feniks), a bauk dementor, iako su oni naši vjerni saveznici.
Severus Snape-cijelo ovo vrijeme živi u Hogwartsu, ali na strani je zla, jer ih stalno obavještava o situaciji. Ipak, Bellatrix mu baš i ne vjeruje. Mrzi Harrya Pottera i mrzi to što je učitelj Čarobnih napitaka, a ne Obrane od mračnih sila. Pri prvom susretu sa April, nije se znalo koji je gori. Obadvoje su se ponašali kao djeca, iako se Snape zapravo suzdržavao da ne baci neku jaku kletvu na nju. A Banshy je pomogla April i onda su se svi tri uhvatili ukoštac. Obožava mučiti i ponižavati Petera Pettigrewa. Ima osobine koji pravi smrtonoša mora imati. Najviše od svega zna oklumenciju i legilmenciju.
Ljudi, gotovo je s ovim blogom. Nemamo više čitatelja, ideja, ničega. Evo, nećemo ga obrisati. Neka ostane za uspomenu. Pozdrav svima koji su nas ikad čitali!
Na vratim stajala je ženska kojoj je bilo otprilike 90 godina. Promatrala nas je smrknutim pogledom. „Dobar dan“, hrabro sam pokušalam, „Tražimo Melissu. Jeli ona ovdje?“ „Zašto je trebate?“ presjekla je starica. „Moramo ju nešto pitati.“, rekla je Banshy brzo. „Hitno je moramo pitati gdje...“, pokušala je nešto reći April,ali smo joj Banshy i ja brzo pokrile rukama usta. „Ovako...“, rekla je starica napasno, „Uđite u kuću, pred bezjacima ne smijemo ništa reći.“ Sve smo s laganim strahom ušle u kuću...
U kući nije bilo svijetla. „Zašto nema svijetla?“ upitala je odmah April. „Zato jer više volim tamu...i noć... Prezorem svijetlost“, mračno je rekla starica, „A sada da prijeđemo na temu... Ne poznam vas,ali imam osjećaj da smo se negdje u davnoj prošlosti sreli... Dakle da odmah znate tko sam ja... Zovem se Anamarie Brown, teta sam Melisse. „Pa zar vi niste mrtvi?“ odmah upita Avril. „Ne...Nisam... Prije mnogo godina sam popila čarobni napitak za duži život...Bila sam prva koja je to uspijela i nitko osim mene to nije uspio te sam sakrila se u sjenu... Da me više nitko ne nađe..Da budem zaboravljena..., rekla je Anamarie, „A odmah da znamo...Ko ste vi?“ „Mi smo kćeri Banshy, Carmen i April Riddle“, odmah je rekla April koja je očito bila spremna na ovo pitanje. „Nisam znala da one imaju djecu... Pogotovo ne Carmen... Ona stvarno...“, rekla je Anamarie zbunjeno. „Da, znale smo da nećete znati... To je zato jer nas je netko oteo dok smo bile u rodilištu“, pokušavala nas je izvući Banshy, „Naše majke su nas pokušale naći,ali nisu uspijele... Sada smo mi svijesne da smo njihove kćeri i pokušavamo ih naći...Ali ne znamo di žive... Od jednog prijatelja smo saznali gdje živite vi“ „Aha...Tako dakle“, rekla je Anamarie, „Na žalost ja vam ne mogu pomoći...Ali znam ko može...“ „Tko?“, uspijela sam nešto izustiti. „Melissa Brown. Idem po nju“, Anamarie je krenula prema jednim vratima. Tiho ih je otvorila i rekla: „Melissa, draga, netko te došao posjetiti“ „Mene?“, čuo se glas iz sobe, „Kako si mogla? Znaš da samo blizanke mogu znati da sam živa?!!“ „Bez brige sunašce, to su njihove kćeri“, rekla je Anamarie i ušla u sobu kako bi svojem sunašcu sve objasnila...
„Dobro si se sjetila za kćeri“, rekla sam April. „Da...Napokon neke koristi od te šaljivice“, rekla je Banshy. „Kao što vidiš ti nemaš daj dar pa se ne javljaj“, rekla je April umišljeno. Nakon par minuta iz sobe je izašla odrasla žena. Sličila je Melissi koju smo poznavale samo po izgledu, bila je bijesna i gledala nas je kao da gleda u Harrya Pottera. „Odite u ulicu Dotheryana Margetnya 18, tamo živi April, u ulici Milogoyea Libertxa 12 vam živi Banshy,a u ulici Hilawa Bilaxisa vam živi Carmen.“, rekao je otrovan glas Melisse. Nakon toga se vratila u sobu. „Imate li letipraha?“, upitala sam Anamarie. „Da, posuditi ću vam.“, rekla je Anamarie i pružila nam vrećicu s letiprahom. „Prvo idemo kod April“, rekla je odmah April. Svaka od nas je ušla u kamin i rekla: „Dotheryan Margetny 18“...
Za par sekundi smo izletile iz kamina u nekoj kući. „Evo me Melissa,ali nemoj drugi put tako iznenada dolaziti!“ viknuo je netko iz drugog kraja kuće. Shvatile smo da se nalazimo u dnevnom boravku Apriline kuće. Veliki crni sag je bio po podu. Sjele smo na crni trosjed koji je tu i tamo imao koji tamno plavu trakicu. Zidovi su bili u stilu trosjeda. „Vidi se da ja tu stanujem“, rekla je April,“Ima stila...“ Banshy i ja smo zakolutale očima. Odjednom se u dnevnom boravku pojavila odrasla April i dreknula: „Tko ste vi?“ „Ja sam ti“, rekla je brzo mlađa April, „Mi smo nekako došle u budućnost, u stvari sam ja ti kada si bila mlađa, a ovo je Banshy,a ovo Carmen. „Zakon!“ rekla je starija April, „Jeste za kavu?“ „Naravno“, odmah sam rekla. „Dakle možeš li nam malo više ispričati o ovom svijetu?“, upitala je mlađa April. „Naravno“, rekla je starija April, „Pa sada...Sve naše prijateljice iz djetinstva su nestale ili su povrijeđene...Sve osim Melisse koju viđam svaki dan. Dođe letiprahom. Ministarstvo nam je non-stop za petama. Stalno nekoga ubijamo. Trenutno je ljeto,a po zimi smo u školi za crne magove. Tamo smo sve tri ravnateljice... Potter nas već duže vrijeme želi ubiti... Mene je već imao priliku,ali nije mogao... Mislim vidi se da nema tu nekog mozga... „NISI SE OŽENILA ZA POTTERA?“ mlađa April je glumila uvrijeđenost. „Hehehe...Sada već u tebi prepoznajem sebe“, rekla je starija April, „Moram vam reći još nešto važno..“ „Slušamo!“ odmah smo rekle sve tri. Starija April je duboko udahnula i rekla:“Dakle...“
Nastavlja se...
By: Carmen
Šetali smo ulicama, koje su bile potpuno drugačije nego u našem vremenu. Bilo je sve puno ljudi, i svi su se drugačije oblačili. Svi su nosili neka svemirska odijela, za koja bi u našem vremenu sigurno dobili kaznu od modne policije. Ali ipak bi bilo dobro da vam objasnim zašto smo uopće šetale ulicama Londona.
Naime, kada smo napokon shvatile što se događa, poludjele smo. „Ako smo u budućnosti, onda, onda je Draco već star kao i Varley!“ – rekla je zabrinuto April.
„Daje April, nije vrijeme za šale!“ – rekla joj je Carmen.
„Znate, što ja mislim“ – započela sam, izgovarajući svoje misli na glas – „bilo bi zabavno posjetiti sebe!“
„Moolimmm?!“ – rekle su April i Carmen u isti glas.
„Banshy, bi li ti htjela da ti spravimo neki napitak razuma ?!“ – upitala me je April
„Ne, slušajte, idemo do nas kakve bi trebale biti danas, do nas u budućnosti, zar još niste skontale sada postoje 2 April, 2 Carmen i 2 Banshy!“ – rekla sam
„Joj, da tako je!“ – rekla je Carmen.
„Pa idemo onda.“ – bodrećim glasom je rekla April.
„ Da, ali postoji samo maleni problemćić, nemamo pojma gdje mi sada živimo?“ – sarkastično joj je odgovorila Carmen.
„Mi ne znamo, ali naše sadašnje – bivše prijateljice znaju!“ – rekla sam
„Daj, Banshy, ajde govori na ljudskom da te i ostala živa bića razumiju!“ – reče Carmen
„Pa jednostavno je, znamo gdje su živjele Melany, Tara, Melissa, Elizabeth,…jednostavno odemo do njihovih nekadašnjih kuća u nadi da još žive tamo i da znaju gdje mi živimo!“
„Idemo!“ – složno su rekle April i Carmen, i svi smo zajedno pohitali prema izlazu.
Tu ste vi došli, kako lutamo ulicama Londona i komentiramo odjeću tadašnjih bezjaka.
Prva kuća na koju smo bili naišli bila je Tarina. Njena kuća je bila prelijepa, bila je to prava mala vila, sagrađena od bijelih cigla. Došle smo do ulaznih vrata i pokucali na teška kamena, ulazna vrata. Otvorila ih je neka starica, sijede kose. „Oprostite, mi tražimo Taru Angelinu Brown!“ – rekla je Carmen.
„Koga?!“ – odgovorila je starica.
„TARU ANGELINU BROWN!!!!!!“ – izderala se April
„Dobro, dobro ne morate se derati!“ – odvrati starica i nastavi „ja sam njezina majka, a Tara je već d vremena u Sv. Mungu!“
„Zašto?“ – upitah ja staricu.
„Pa zar ne znate, da ju je Harry Potter mučio dok nije izgubila razum? I tko ste vi uopće?“ – primijetila sam kako je ime Harry Potter izrekla s najvećim gađenjem.
„Ma mi smo…nije bitno tko smo mi..“ – izvlačila sam se, poprilično neuspješno, pa nas je Carmen na kraju jedva uspjela izvući rečenicom: „Mi smo tri osobe kojim se jako žuri, stoga se zbilja ispričavamo ali moramo krenuti“ – zatim se okrenula i otišla, a April i ja smo slijedile njezin primjer.
Išle smo do još Elizabethine kuće, koja je nešto ljepša, ali Elizabeth je so odselila. Za Melissu smo čule da je jednog dana jednostavno nestala. I tako smo obeshrabljene došle do posljednje, Melissine kuće već izgubljene nade smo pokucali na vrata. Vrata su se otvorila.
By: Nemya
Ja najlošije pišem…ali eto nadajmo se da će Carmen bolje napisati idući post od mene…i dajte ljudi komentirajte!!
Banshy - postaje Nemya
I dok smo čamili u onom Snapeovom kabinetu (naime, ja sam čamila a one su se trudile napravit neki ludi napitak), oko mi je zapelo za nepoznatu čudnu knjigu na podu. Sagnula sam se i uzela ju. Na dodir je bila topla, što me iznenadilo. Unutra su bili nacrtani i napisani svi napitci. Ali na kraju knjige je bilo nešto nabubreno. Kada sam otvorila na zadnju stranicu, vidjela sam neki lokot. Probala sam ga s Alahomorom otvoriti, ali ništa. "Carmen, Banshey našla sam neku knjigu i lokot, dođite vidjeti!!" "April, nemamo vremena za čitanje nečijeg dnevnika, mama na umire." uzvratila je, uvijek ozbiljna i zabrinuta Banshey. "Ma ohladi malo, sigurno je nešto bitno!"(Carmen) e pa, ovo je bila moja prava sestrica. Ja sam se samo zacerekala, to meni i Carmen više znači nego hvala. "Ajde, samo da zavirimo."(Carmen) "A kako to misliš otvoriti pametna glavice???"(ja-April) jedino je Banshey znala riješenje, po meni. "Čekaj, imaš lastik?"(Banshey) "Mooolim?"(April) ja i Carmen smo se zbunjeno pogledale. "A da malo promisliš?" kaže Carmen i promrmlja čaroliju, te se na Banshynoj kosi stvori rep. "A zašto ti je, molim te, to trebalo?"(April) "April, ne petljaj se u stvari u koje se NE razumiješ!" to ne je naglasila. Sljedećih petnaest minuta pokušavale smo otvoriti lokot. Na kraju smo spojile dvije čarolije i otvorio se. Bio je to neki egipatski crtež i napisano nešto hijeroglifima. "Great, kako ćemo sad razumjeti šta piše?"(April) sav ovaj trud nam je bio uzaludan. "E pa, ima nešto što ne znate. Moj "djed" s kojim sam živjela je bio neki istražitelj piramida i naučio me čitati hijeroglife"(Carmen) na brzinu je rekla i uzela mi papir iz ruke. "Piše da...piše da tko ovo pročita, snaći će ga nešto što nikada neće zaboraviti" tu je stala i pogledala prema nama. "Nastavi" sada me tek zanima šta piše. "Ne, April vidiš da je nešto opasno. Trebali bi ići reći Voldemortu." "Nastavi" ponovila sam glasnije i molećivim pogledom pogledala Carmen. "Ok. Ovo je sad valjda neka pjesmica.
Nad sunčanom stazom
bijela djeva se spušta
s limunovom solju
što morski konjic stvara
u valu laži
pustoši duša
ujedinjenim moćima
shrvanih osjećaja
Ima li ovo ikakva smisla???"
"Mislim da nema. Otkud to sve u ovoj knjizi??"
Odjednom se zavrtilo sve oko nas. Vodilo nas je u vrtlog sjećanja. Samo smo putovale i na kraju tresnule.
"April, budi se!! APRIL!!!" netko se derao na mene. Ležala sam negdje na podu. Kada sam pogledala to lice, vrisnula sam. Taj netko je izgledao kao ja, samo dvadeset godina starije. "Banshey, jesi to ti??" "Ne ludačo. Ja sam Carmen." "Aha, nije li svejedno? Kako smo dospijeli .... na ovo mjesto???" "Nemam blage. Banshey je otišla niz stube ispitati situaciju." "Znaš li možda di je ogledalo??" "Da, idi u wc." Ušla sam u wc sa strahom šta ću vidjeti. Ipak kada sam se pogledala, bila sam zadovoljna. Imala sam jako blijedo lice, s istaknutim plavim očima. Male podočnjake, znojno, ali i lijepo lice. Divila sam se samoj sebi. Na nogama sam imala neke bezjačke cipele na petu i na sebi bezjačku robu. Suknju i zelenu kanotjericu. (Carmen je imala jeans hlače i majicu na izrez) . Vratila sam se-"Možeš li vjerovati da tako izgledamo??" "April, nije mi sada do izgleda. Mi smo, ako nisi primjetila, u budućnosti. Niti ne znamo tko smo, a ni što. Mama nam u prošlosti umire, a mi tu lutamo vremenima." "Ok, smiri se. Samo sam sama sebe iznenadila." Pozornost mi je privukla cura/žena koja je ušla u sobu. Imala je potrgane traperice i neku peace majicu. Plave oči, i onda sam shvatila "Banshey??? To zasigurno nisi ti!!!" "Da jesam, valjda ću postati neka coolerica, a ti neka šminekrica, bljak!!!"(Banshey) "Nisam ja šminkerica!!!" "To sada nije bitno. Što si doznala??"(Carmen). "Mi smo najveće ubojice na svijetu i svi nas se boje. Radimo zajedno i složno, tako da nam niko ne može naškoditi. Cure, nasljedile smo našega oca. Naš znak nije Lubanja i zmija. Svatko ima svoj znak. April ima naravno crnu panteru sa paunovim perom, ti imaš tigra i piramidu, a ja medvjedicu s križem. Imamo sljedbenike i cijelo nas Ministarstvo traži. Harry Potter je zaljubljen u tebe, April. Iako nema sreće jer te pokušava ubiti. Kao da si oduvijek pogađala. Ja imam dečka Varleya, yes!!! Carmen ima svakog drugog (hehe), a ti April, Michaela." "Ko je taj?"(April) "Ne znam, nisam ga vidjela. Ali su mi rekli da je neki ljepotan, hehe. A sad, kako se vratiti nazad??"(Banshey) "Šta je to baš potrebno??"(April), lijepo mi je bilo u budućnosti i imala sam dečka, šta mi je još trebalo??? "April, da to je potrebno. Prvo, ne znamo se nositi sa cijelim Ministarstvom, i drugo, moramo proći naše godine, ne može to samo tako proletiti..."
Nastavit će se...
By:April
Trčali smo što smo brže mogli. "Ja definitivno ne želim da nam se ovaj tip približi",rekla je April,"jer ako nas ubije ja neću moći otići u Hogwarts i vjenčati se s Potterom" "April nije mi do zezancije", rekla sam joj. Ubrzo smo dotrčali do Voldemorta i rekli mu zašto bježimo. "Molim?! Vi bježite od nekog aurora! Nisam od svojih kćeri očekivao kukavice", rekao je Voldemort, "stvarno ste me razočarale" "Dobro samo idemo!" viknula je April, "Ili ću otići k Potteru" Voldemort je zakolutao očima: "Jedva čekam da ubijem tog Pottera da me prestaneš pilit s tim!" "Ubit ćeš mog zaručnika?" glumila je April uvrijeđenost, "Kakav bezobrazluk!" "Bolje da je odvučemo jer će Voldyu skočit živac", šapnula sam Banshy. "Da", složila se. Odvukle smo April što smo brže mogli. "Doista ne znam di je Bella", rekao je Snape. "Ulizica", šapnula sam April. April se samo nasmijala,ali ja sam to doslovno mislila. "Vas dvije se stalno smijete!" prekorila nas je Banshy, "Vas nije uopće briga dali će Bella sutra sijediti pokraj Voldemorta ili neće!“ "Pa ni nije nas briga", rekla je April i prasnula u smijeh. "Tako je", složila sam se. "Odreći ću vas se", Banshy je zakolutala očima. "Gdje je taj auror?", zaderao se Voldemort. "Sada će doći", rekla je Banshy. "Koja od vas još nije iskusila Avada Kedavru?", nastavio je Voldemort s pitanjima. "Carmen!", povikale su Banshy i April. "Dođi ovamo!", naredio je. Stala sam pokraj Voldemorta i čekala. "Ajde kćeri budi prava, ubi tog aurora", tiho mi je šapnuo na uho. Auror je sav zapuhan dotrčao. "Avada Kedavra", bila sam munjevito brza. Auror se samo srušio na pod. Sve smrtonoše su zapljeskale. Bila sam ponosna na sebe, osjećala sam se kao neka velika i poznata zvijezda. Nastavili smo šetati po askabanu. Tražili smo Bellu. Ponovno po grupama. Odjednom je Voldemort povikao:"Lucius ju je pronašao! Brzo!" Svi smo potrčali na zadnji kat. U jednom uskom zatvoru ugledali smo Bellu. Izgledala je umorno i izgladnjelo. Kada nas je ugledala licem joj je prošao smijeh,ali samo na trenutak. U drugom trenutku je ležala na podu bez svijesti. "Bella!", povikao je Voldemort uznemireno. "Pa zar en vidiš da nema svijesti tupoglavko?!" upitala je April. Banshy ju je pogledala kao da je pokušala baciti Avadu na Voldemorta: "Jako duhovito April!" Aparatirali smo se natrag u dvorac.
"Dok Bella ne ozdravi nastave nema. Svi profesori su prijeko potrebni", rekao je Voldemort drugog dana na doručku. Nakon ovakve objave inače bi svi zapljeskali, no to se danas nije dogodilo. Svi su blijedo gledali Voldemorta,a Snape je nervnozno nešto mučkao. "Blizanke!", napokon je rekao Voldemort,"Poslje doručka dođite u Snapeov ured" Sve tri smo samo kimnule glavom.
Ovo je bio drugi put da sam u tom prašnjavom kabinetu. Nije mi bio nimalo simpatičan. April se smijala svakom predmetu u prostoriji, a Banshy ju je smirivala dok meni nije bilo do ničega. Imala sam užasan predosjećaj. Snape je ušao u kabinet i rekao što je mirnije mogao:"Voldemort mi je naredio da vam kažem da morate biti ovdje i paziti na Bellu. Tvrdi da ste vi sigurno najbolje koje joj mogu spraviti napitak. Mada ja tvrdim da vas malo previše hvali. Ipak ne možete znati više od profesora. Dobro nije bitno. Paziti ćete na Bellu, znači biti ćete ovdje. Bella će biti apartirana ovdje za koju minuticu" Izdahnula sam i nervnozno rekla sama sebi: "Mirišem nevoooooolje!" Doista nije mirisalo na dobro...
Bella je ležala na krevetu u kabinetu. Bila je blijeda kao smrt. Teško je disala. "Mučili su je u askabanu", zaključila je Banshy,"A valjda će sve biti OK." Ponovo sam samo uzahnula. Belline usnice bile su također bijele, oči zatvorene, teško je disala. Izgledala je kao da su ovo njezini zadnji dani. Banshy je mućkala neki napitak za Bellu. Prvi put April nije zbivala šale.
Oko pola noći u prostoriju je ušao Voldemort. Bella nije izgledala ništa bolje. Uzdahnuo je(vidi se da smo u rodu 
) i šapnuo: "Kako se to moglo dogoditi?" April je otvorila usta da mu odgovori,ali nije uspijela jer sam ih nabrzinu pokrila. Mislim da nam stvarno nije bio potreban njezin komentar...
Nastaviti će se
by: Carmen
PS: Oprostite na glupom i dosadnom postu. Nakon mene piše April pa se od nje nadajte boljem postu.
Nakon što smo patronusima uspjeli otjerati dementore, krenuli smo dalje u potrazi za Bellom. Napokon smo nakon više vremena izašli iz onih hodnika. Čim smo izašli vidjeli smo veliku zraku zelene svijetlosti kako juri prema nama - odmah nam je svima bilo jasno da netko na nas baca Avada Kedavra. Iako smo bili prestrašeni nitko nije vrisnuo, samo smo odlučno svi zajedno, upirući u jednu točku, odakle je dopirala zelena svijetlost uzviknuli:"Curcio!". Mlaz zelene svijetlosti je nestao, a pred nama se previja neki čudni čovjek. Imao je jedno pravi oko i jedno, ne bih baš rekla stakleno, umjetno oko. Taman kada smo htjeli krenuti dalje, uzviknula sam: "Pričekajte, samo da vidim kako se zove!" uzela sam njegovu novčarku i otvorila ju, unutra je pisalo Moody, auror. Krenuli smo dalje. Došli smo napokon do ćelija. Bilo je tamo jako mnogo smrtonoša, ali, koliko mi je otac pričao, da tamo nekada završe ljudi koji nisu za ništa krivi - "Na sreću!" dodao je on kasnije u tom razgovoru. Prošli smo mnogo ćelija, i patronusima prestrašili par smrtonoša. Nakon dugog traženja, zagledavanja u svaku ćeliju, videći svako ispijeno, zastrašujuće lice nismo ju našli. Već očajne Carmen, April i ja smo zajednički krenule pogledati u posljednju ćeliju. Tamo je bila ona. Imala je ispijeno lice i izgledala je kao da umire. Malfoy je brzo dotakao tamni znamen i uskoro se pojavila cijela grupa našega oca. Tada je naša majka progovrila i rekla: "Oprostite mi, žao mi je što sam ubila sve one ljude, žao mi je, žao mi je...!" Ja sam ju iako mi je majka pogledala pogledom jesi li ti normalna?! Pomno smo ju promatrale, svih šest očiju ju je gledalo - mora da joj je bilo to malo neugodno jer se pomeljškoljila na svom trošnom Azkabanskom krevetu. "Što ćemo sada?"- upitala sam svoje dvije sestre koje su bile iznenađene ovim kao i ja. Ja Carmen je samo rekla:"Ovo nije naša majka!" "Što?!" - April i ja smo blenule na nju. "Pa koliko se ja sjećam naša majka ima smeđe oči, dok ova(tu pokaže prstom na osobu u ćeliji) ima potpuno crne oči, i da ne dodam kraću kosu." April i ja smo se zagledale u tu osobu u ćeliji, za koju smo još prije par minuta bili sigurni da je naša majka. "Vidi, stvarno!" - rekle smo i krenuli smo dalje tražiti, na drugi dio Azkabana, a očeva grupa je krenula na suprotnu stranu, nakon što su ubili onu kopiju naše majke. No nismo napravili ni dva koraka kada smo začuli starije glasove:"Stanite! Uhićeni ste!" Isuse iz ovog nema izlaza je bilo prvo što sam pomislila. Već su bacili uroke na nas i ovo se činilo kao kraj svih ovih učenika, kada je doprla opet ona zasljepljujući zelena svijetlost i ubila sve one aurore. Drugo što se začulo je neko mrmljanje i bili smo slobodni od svih onih uroka. Okrenula sam da pogledam tko nas je spasio i vrisnuh. Bio je to onaj tip kojeg smo ostavili da umre. "Bježite!" - uzviknula sam, jer sam bila sigurna da nam onaj tip neće ponuditi kolačićima i čajem - bila sam sigurna da želi jedno, osjetila sam to, a to je bila osveta. I tako smo svi potrčali u smjeru kamo je otišao Voldemort.
By Banshy
nastaviti će se
SRETAN VAM USKRS!
U dvoranu je ušla Carmen, naša najmlađa sestrica. Nešto sam primjetila, među svim ovim ljudima, jedna osoba je falila, moja mama, Bellatrix Black. A Voldemort je bio jako uzrujan, to nikako nije bilo dobro, mislim da to ima veze sa time što nema mame.
"Sada kada ste svi tu, moram reći važnu informaciju. Bella je u Azkabanu, zatvorili su je. To naravno nije ništa strašno, ali opet, ići će samo najbolje smrtonoše, uključujući tri blizanke Riddleovih. Uz njih ići će Banks, (Tara) Brown, Sprot, Varley, Malfoy Jr. i Malfoy Sr., Nott, Crabbe, Goyle i moja velika smrtonoša Anamarie Brown." kada je to rekao smrtonoše čije je rekao ime, stali su u red, ali ja Banshy i Camen se nismo pomaknule s mjesta. Kroz vrata dvorane ušla je vještica, sva u crnom. Imala je predivno lice i djelovala je jako opasno. Iza nje išla je moja vršnjakinja istoga lica kao ona. Voldemort im se odmah obratio. "Anamarie, trebam te. A i tvoju nećakinju, zatvorili su Bellu. Carmen, Banshey i April dođite da vas upoznam." i tako smo se upoznale sa Anamarie, a ta Melissa nam se čak i poklonila. Ja sam se počela smijati. Tako za mnom i Carmen, pa za njom i Banshey. Izgledale smo totalno lude, Voldemort nas je prekinuo. "Dosta, moramo krenuti." došli smo u red i svi su se aparitirali negdje, a kako nas tri nismo znale, uhvatile smo se za Voldemorta i on nas je aparitirao. Došli smo na neki mračan otok, oko nas je bilo samo more i nešto jezivo. Neki zatvor, ali sto puta gore. Ogromne rešetke, sve ispijeno i prljavo, velika zgrada od koje odmah dobiš fobiju. Ovdje se svakako nisam osjećala sretno. Mrzim rešetke. Svi su stajali mirno i nitko se nije pomaknuo. Čekali su da im Voldemort zapovijedi nešto i kaže plan. "Ovo je ogromna zgrada i zato svatko ide u jednome smjeru. Sada ću vas podijeliti u grupe. 1. grupa su Sprot, Lucius (Mlafoy), Goyle i Anamarie, vi idite na zadnji kat pa se polako spuštajte. 2. grupa su Banshey, April, Banks, Varley, Malfoy Jr. i Melissa, vas nek bude najviše kad ste najmlađi, vi idite na lijevu stranu, a 3. grupa koja ide sa mnom su Carmen, Tara (Brown) i Crabe, mi ćemo ići desno. Kada je nađete dotaknite Tamni znamen." kako je on rekao, svi su krenuli. Ja i Banshy predvodile smo našu grupu. Na ulazu su bila šest aurora, a nas je u grupi bilo isto toliko. Nitko nam više nije mogao pomoći, morali smo to odraditi. Ja sam krenula na glavnog, a svi ostali za mnom. Aurori su počeli bacati kletve, ali je mene promašila, druge nisam ni gledala, samo sam odjednom prozborila "Avada Kedavra" i jedan auror je pao mrtav. Vidjela sam da se Draco bori sa jednim, pa sam mu priskočila i ubila i sljedećeg. "Hvala, April. Mislim, si to ti?" "Jesam, to sam ja. Krenimo dalje." svi su aurori bili gotovi i mi smo krenuli dalje, iako pomalo rastreseni. Nije lako ubiti čovjeka. Kako sam ja prva koračala, a Draco odmah za mnom, odjednom smo stali na nešto i to nešto je počelo bacati kletve na sve strane i počeo je tuliti nekakav alarm. Draco je odmah odskočio, ali ja ne. Mraz zelene svjetlosti poletio je prema meni. U zadnjem trenutku netko me uhavtio i bacio na drugu stranu. Čula sam da se ostali bora, ali se nisam imala snage dignuti. Kad je alarm prestao, dignula sam glavu. Svi su bili obliveni krvlju i imali su puno ogrebotina. Digla sam se, morala sam krenuti dalje. "Ljudi, od sad ćemo morati paziti. Ja idem prva, neka Banshey dođe sa mnom a vi ostali za nama." Kako smo se provlačili kroz hodnike (neki su bili jako uski, da smo morali ići jedan iza drugog, a neki jako široki da smo mogli svih šest u jednom redu) došli smo do pet dementora. To sam mrzila, nešto grozno. Samo su uzdahnuli i isisali svu našu sreću i radost. Probala sam izvesti čaroliju ali sam bila pre slaba. "Expe...Expecto....Patronoum (neznam kako se piše) !!!!" samo je izašao mali mlaz bijele svijetlosti, ništa više. Drugi su uspjeli. Bansheyn je oblik dementor bio medvjed, Melanyn orao, Dracov zmija, Melissin tigar, a Varleyev lav. Dementori su samo otklizali dalje od nas. Odjednom smo začuli vrisak, ženski vrisak ispred nas. Činilo mi se da je to bio mamin glas....
Nastavit će se....
By:April
p.s. sorryte na glupom, dosadnom i strašnom (ubojstva i to) postu....
p.p.s. nitko ne želi više pisati sa nama, šteta, pozz, stvarno mi je žao zbog posta ali Banshey će sigurno napisati bolji sljedeći post
Netko je pokucao na vrata kuće. Baka je otvorila i rekla: "Dobra večer" Pogledala sam ko je to na vratima. Čovjek u kukuljici reče: "Predajte mi gospođicu Carmen." "Koja vam je ta?" iznenađeno upita baka. "To je cura koju ste spasili kad je imala svega dvije godine", reče čovjek u kukuljici, " ja poznajem njezine prave roditelje i sada je vrijeme da se njima vrati" "Ko ste vi?" uporno će baka. "To se vas ne tiče",rekao je čovjek u kukuljici, " samo mi ju predajte. Ispružio je štapić prema baki. "Ma šta mašete tim komadom drveta?" baka je postajala živčana, "stvarno niste zanimljivi Melodic ostaje ovdje" "Melodic?" zinuo je čovjek, "Kako možete dati tako nećasno ime gospodarevoj kćeri?" "Čijoj kćeri?" baki je stvarno bilo dosta, naglo je zalupila vratima. "Na spavanje!" siknula je mrzovoljno. Uzdahnula sam i otišla u svoj "topli" krevet.
Trgnula sam se iz sna. Bila je vedra i hladna noć,a prozor je bio širom otvoren. Bila sam sigurna da sam ga zatvorila! "Gospođice",odjednom je kroz prozor ušao čovjek u kukuljici, "Vjerujte mi, ova bezjakinja koju nazivate bakom vas je posvojila. Vaš otac vas sada želi nazat. Molim pođite za mnom." Govorio mi je s vi što mi je bilo strašno drago. "U šta ću pospremit svoje stvari?",upitala sam,"Nemam kovčeg." "Evo vam ga samo požurite molim!",rekao je čovjek. Bacio mi je pod noge kovčeg,a ja sam luđačkom brzinom počela u njega trpati stvari. "Sporo", nervozno je rekao čovjek. Čovjek je nešto promprmljao i moje stvari su bile uredno posložene u kovčegu. "Ali...Kako", iznenadila sam se. Odvukao me u dnevni boravak i stavio mi u ruku neki prah. "Samo uđi u kamin i reci škola crnih maga.",rekao je nervozno čovjek. Ušla sam u kamin i rekla: "Škola crnih maga!"
Stvorila sam se u nekom prašnjavom kaminu. Digla sam se i obrisala prašinu s sebe. Iza mene se stvorio i čovjek. "Ja sam Severus Snape da se zna", rekao je. Odveo me je u neku veliku prostoriju s 5 stola. Za njima je sijedila masa učenika. "Dakle",rekao je čovjek koji je sjedio na najvećoj stolici,"Ovo je moja treća kćer, treća blizanka" Sve su se glave okrenule prema meni. Bila sam totalno ponosna. Nisam imala pojma ko je taj tip,ali je očiot velika faca . "Dođi ovdje", rekao mi je, "vrijeme je da i ti prođeš test." Otišla sam do "velike face" i on mi je stavio nekakav žig na ruku u obliku lubanje s jezikom zmije. Nije me baš jako boljelo pa sam samo zakolutala očima. "Prošla si test",reče mi "velika faca", "sjedni do svojih sestara." Snape me uhvatio i odvukao do jednog stola, između cura koje su izgledale isto ko ja, to su sigurno bile moje sestre i vjerojatno smo blizanke.
Sestre su me odvele u sobi i sve mi objasnile. Ko je "velika faca" da sam ja treća blizanka koja treba naslijediti Voldemorta. "Naš otac je stvarno velika faca šta ne?" pitala sam s oduševljenjem. "Tako je!" viknula je Banshy. "Da", rekla je April, "No meni je Potter draži i zato ću otići u Hogwarts i oženiti se njime!" Pogledala sam ju kao da je pala s Marsa,a Banshy je zakolutala očima. "Šta ova priča?" šapnula sam Banshy. "Ma! reče Banshy, "Tako ti ona uvijek zafrkava našeg oca." "Aha", rekla sam.
Popodne sam otišla na svoja prva predavanja. Prvi sat nam je bila Obrana od mračnih sila. "Idemo kod gosp. Masnog", rekla je April i nasmijala se. "Gosp. Masni?" iznenadila sam se. Banshy je ponovo zakolutala očima: "To ti je njezin nadimak za profesora Snapea." "Aha", rekla sam, "Stvarno si ga dobro nazvala." "O ne!" vrisnula je Banshy. "Što je?" s zanimanjem smo je upitale April i ja. "Pa do sada sam imala jednu sestru koja zbija šale,a sada imam dvije", objasnila je Banshy. April i ja smo joj pokazale jezik.
"Ej bok April", rekao mi je neki plavokosi tip. "Ja...", počela sam rečenicu,ali me prekinuo: "Šta ima novog?" "Ej sorry" ,rekla sam, "ali ja nisam Apriil ja sam njezina sestra." "Oops", rekao je plavokosi tipac, "Oprosti Banshy, možda ću vas mješati jer ste iste tako da..." "Nisam ja ni Banshy", rekla sam već pomalo nervozno, " ja sam Carmen, treća blizanka, treća nasljednica" "Aha", rekao je plavokosi tip, "Ja sam Draco Malfoy. Možeš li mi reći gdje je April?" "Ne mogu!", siknula sam jer mi je stvarno išao na živce. "Moram joj nešto važno reći!" viknuo je Draco nervozno. Odjednom se kraj mene stvorio Voldemort i rekao: "Svi odmah u dvoranu!"
Kad sam otvorila crna vrata dvorne vidjela sam da su svi bili tamo. Pogledala sam prema tati i vidjela da je užasno nervozan. Pored njega nije sjedila mama. "Sigurno kasni", pomislila sam,ali bila sam u krivu...
by: Carmen
Nešto ne vezeno uz priču: Adresa foruma na kojemu šaljemo lozinke je ova. Pošaljite pm na korisničko ime Aya, Miss Jones ili Violet
Dvorac, naš nov dom je bio tako mračan, tako ispunjen crnom magijom. Ja sam potpuno uživala u tome. Moglo bih se reći da je većina učenika dijelilo moje mišljenje.
Prvi dan u školi sam dočekala s puno očekivanja, zanimalo me je tko su naši profesori i što ćemo mi to točno učiti. Moja sestra, je ipak više voljela se šaliti na račun profesora i živcirati ih na sve moguće načine. Evo vam jednog, od brojnih primjera:
Imali smo Mračne sile, predmet koji nas uči o svim mogućim načinima kako nekoga ubiti. Taj nam je predmet, kako je tvrdio moj otac, bio najvažniji na cijeloj godini. Predavao ga je neki profesor s masnom kosom, mislim da se zvao Snape. Moja je sestra prokomentirala njegov uvod, u kojem je govorio zašto je predmet bitan i slične gluposti(nije kao da sam slušala):
„ Pa ti si očito stručnjak za čarolije, možda bi trebao naučiti i jednu koja se zove pranje kose!“ Naravno tu njenu rečenicu je popratio grohotan smijeh, čak sam se i ja osmjehnula. On je na to mrtvo hladno rekao: „ Gospođice April to što vam je otac Gospodar tame,ravnatelj ove škole i moj osobni uzor(tu zastane), ne daje vam nikakve privilegije, stoga javite mi se poslije nastave kako bi smo se dogovorili oko naše kazne!“ Pošto je April ipak moja sestra ja sam stala u njezinu obranu i rekla: „Profesore, iako mislim da se ne bih smjela miješati, ipak mislim da je okrutno kazniti moju sestru zato što ima smisla za humor!“ On me samo pogledao i rekao.“ U redu, onda ćete ju vi zamijeniti, ali Vi ćete gospođice Banshey odgovarati!“ „ U redu!“ – rekoh. Bio je to najduži sat, ili ne? Iznenadila sam gospodina Masnoga(nadimak kojeg mu je April dala), na taj način što sam znala odgovore na sva njegova pitanja. On je me je nakon što mu je ponestalo pitanja samoi mrzovoljno pogledao. Ubrzo nakon mog trijumfa je zvonilo, April je prije izlaska mu samo dobacila: „Ja ću, profesore, za domaću zadaću vam objasniti u 5 lakih koraka kako oprati kosu.“ I kada je to izgovorila izjurila je iz učionice prije nego što je Snape(ups.. gospodin Masni) išta uspio reći.
Imali smo još i mračne biljke, to je predavao Nekom, inače on je sasvim lijep, mada se i to da protumačiti, uglavnom normalni čovjek. Na njegovom satu smo učili o biljkama koje ispucavaju urok na svakoga tko im priđe. Baš je bilo dosadno ih presađivati i mislim da nije bilo April, Malfoya i Varleya da ne bih preživjela – cijeli sat su me zabavljali. Inače poslije smo još imali i Preobrazbu, ali to nam je samo profesorica Obcurlus, koju je April prozvala Mesna okruglica - jer je nastavnica maljušna i neugodno popunjena, objasnila o predmetu.
Još se navikavam na dvorac, cijeli je nekakav crn, tmuran. April je naravno predložila kako bi ružičasto bilo sto puta ljepše i kako želi odmah upoznati dekoratera kako bi ga mogla zadaviti, jer očito ne zna svoj posao. Jedino mi se sviđaju slike, jako su pametne – kada god ih pitam neku crnu čaroliju ili nešto one mi odgovore. Baš uživam, našla sam se. Ima jedan mali problem: iako je ovo čarobnjačka škola, za crne magove, i ovdje ima zadaća. Mada i za to ima lijeka, naime Varley i ja zajedno ih pišemo. Čini se i da April uživa u životu. Ona i Malfoy se stalno zezaju na račun učitelja.
Sada nešto nevezano uz priču:
Svi koji bi htjeli pisati s nama…javite nam ako ste logirani na forumu, svoj nadimak – pa ćemo vam poslati privatnu poruku s korisničkim imenom i lozinkom….
Btw. Violet, ti bi trebala napisati sljedeći post. Pa kada imaš vremena…
By:Banshey
I tako, dok se Banshy očarano upoznavala sa svojim Mr. Savršenim, ja sam imala drugog posla (osim što sam buljila u Draca). Kako sam mogla biti sigurna da ovi "dragi" ljudi stvarno govore istinu, meni tu ipak nešto smrdi. Otišla sam do prvog čovjeka u crnom sa namjerom da ga malo ispitujem.
"Ti, zašto Voldemort nije došao sam po nas i zašto nas nije upozorio da ćete svi vi doći?" Pitala sam bezobrazno i ljutito. Mislim ako se budem tako ponašala možda mi nešto i kaže.
"Gospođice Riddle, Gospodar i Bellatrix su morali otići skupiti još "par" mladih smrtonoša, i nisu vam stigli javiti jer je bila uzbuna koja se na kraju ispostavila lažnom. Ali mi smo vjerni pristaše i zato je nas poslao. U školu u koju ćete ići, nećete biti jedine, puno mladih ljudi koje se odluče za ovu stranu moraju proći tu školu. A vi i vaša sestra ćete naučiti puno više stvari od drugih, čak stvari koje mi neznamo. Ipak ćete vi biti nasljednice." Skoro mi se na kraju i naklonio. To mi se sviđalo, zato sam se vratila na mjesto da sve ispričam Banshy. Ali nju trenutno to nije zanimalo, imala je nekih "posla" sa Varleyom.
"I zašto si išla tamo, ti je šta rekao ili???" Pitao me Draco. I njega je zanimalo kao i mene.
"Ma ne baš puno, a znaš ti išta o toj školi?"
"Pa znam da ju je osnivao Gospodar i da je škola za crne mage. I da ima puno više učenika nego u Hogwartsu, školu u koju sam do sada išao."
"Već si išao u čarobnjačku školu? A si možda upoznao Pottera? I koja si tamo bio godina?" Pitanja, pitanja, pitanja...
"Upoznao sam malog Pottera, on je najgluplji stvor na cijelome svijetu, nitko me nemože tako iznervirati kao on. A s obzirom da ja imam 15 godina, sada bi trebao ići na petu godinu. A ti?"
"Pa ja nemam 15 godina, bar ne još 6 mjeseci. A za Pottera, to ti vjerujem, ja bih ga ubila kad bi ga srela."
"Stigli smo, molimo sve učenike koji su u autobusu, neka uzmu svoje kovčege i krenu za nama." Prekinulo nas je obavještavanje.
"Joj, šta mi trebamo torbe vući??? Ma baš mi se da, moš si misliti!!!" Već sam počela gunđati.
"Gospođice i gospođice vaše torbe ćemo mi uzeti. Samo krenite za mnom."
Ja I Banshy krenule smo za njim pune iščekivanja. Jedva smo čekale da vidimo tu školu. Išli smo dalje i dalje. Na kraju nakon veoma guste šume vidjele smo OGROMAN dvorac, čak još veći od mjesta di živimo. Bio je sav u crnoj boji i sa puno kula, na prvi je pogled izgledao zastrašujuće. Ušli smo u njega, tamo nas je dočekala Bellatrix.
"Bella, šta ste došli ranije? Već ste gotovi?" Pitao je naš vodič. Ona je samo kimnula.
"Dođite zamnom. Tamo nas čekaju ostali učenici." Baš je izgledala zadovoljna, posao je prošao kako treba. Krenuli smo i ušli u jednu veliku dvoranu. Strop je svakom pokazivao drukčije, pokazivao je svakom svoje osjećaje. Meni je npr. bio uzburkan, a Banshy mi je rekla da je njoj kišovit. Shvatila sam da ovo zapravo nije dvorana, nego neka ceremonija. Bilo je užasno puno ljudi u kukuljicama, nikada nisam vidjela toliko ljudi. A bilo je i učenika u pelerinama, koji su tek došli kao i ja. A svi su gledali u jednoga, u poglavicu, kako bi ja to rekla. Zapravo to je bio Voldemort. Pokraj njega je stala Bellatrix, a do njega bila je vatra i metalna šipka (žarač) ,valjda će nas žigosati.
"Pa dobrodošli, ovo je škola magije za crne mage i svih koji žele to postati. Ovo je Ceremonija Smrti, tu vam tako da biste mogli hodati po školi stvaljamo Tamni znamen, jer ovdje nitko nije dobrodošao bez znamena. Ali ovo je ujedno i test, tu se vidi dali ste dostojni ići u ovu školu. Tko ne prođe test, dogoditi ćemu se nešto vrlo grozno. Zato pokušajte ga proći. No, vi neznate kako izgleda taj test, niti vam ga mi nećemo reći, samo ćete vidjeti dali ste ga prošli ili ne. To je sve!" Ovo je stavrno bilo zastrašujuće, kakav test, o čemu on priča? Nitko meni neće ništa napraviti. I tako, počelo je. Prizivali su učenike po imenima i žigosali ih. Shvatila sam dvije stvari, prva je to da je žigosanje test i da ako se dereš dok te žigosaju, muče te dok ne izgubiš razum, jer u ovu školu ne primaju bojažljivce. A druga stvar je to da je znak bio u obliku lubanje iz čijih usta viri zmija, znak koji mi se nikako nije sviđao. Došla sam i ja na red. Voldemort je krenuo prema meni i već je htio staviti žarač na ruku, kad sam ga ja prekinula.
"Nećeš sigurno staviti tu stvar na mene, samo preko mene mrtve!" Uzviknula sam i ostavila na mnogima začuđene izraze lica.
"Molim? U čemu je problem?" Pitao me Voldemort.
"Pa ako ti neznaš, reći ću ti, problem je u znaku. Znak je tako ružan, uopće mi se ne sviđa. Mislim, lubanja iz čijih usta izviruje zmija, otkud ti to??? Imaš jako loš ukus..." Počela sam nabrajati...
"Pa gospodična, koji bi ti znak htjela? Baš me zanima tvoj predivan ukus."
"Hoću na crnu panteru i gotovo, ako ne, idem odavdje Harryu Potteru i reći ću mu sve o ovome, i na kraju se vjenčati njime." Haha, ovo je upalilo.
"Nećeš otići odavdje i sigurno nećeš otići Harryu Potteru, a najmanje vjenčati se njime." Sada su već svi pratili razgovor sa vrlo znatiželjnim izrazom lica. Vidjela sam da se Banshy smijucka do mene, a Draco vrlo ozbiljnim licom prati razgovor.
"Onda mi stavi znak na crnu panteru, neću neki znak koji unakažuje moje tijelo."
"Dobro, imat ćeš znak na crnu panteru, zadovoljna?"
"Apsolutno." Izveo je neku čaroliju na žaraču i on se pretvorio u oblik crne pantere. Stavio je žarač na moju kožu. Nije me baš previše bolio da bih vrištala. Ali kada ga je maknuo na podlaktici vidjela sam crnu panteru.
"Mogao si malo lakše!" Dobacila sam mu dok je on krenuo prema Banshy da nju žigosa.
"Tebi isto smeta znamen ili ti je dobar moj ukus?" Sada je na Banshy bio red.
"Dobar je, volim zmiju, volim lubanju, sasvim je ok."
"Banshy, priznaj da ti nije ok. Znam te i sigurno ti nije nešto." Htjela sam još malo problema.
"April, dobar je, pusti moj ukus na miru."
I tako su svi bili žigosani, mislim oni koji su se derali ne znam šta je sa njima. Draco, Varley, Banshy i svima ostalima nije smetao znak, samo su poslušno pustili da ih žigosa tim ružnim znamenom. Još smo poslije svi skupa večerali i Voldemort nam je rekao još par obavijesti kao što su npr. to da moramo biti na vrijeme na predavanjima i da ćemo učiti sve o crnoj magiji. I biljke crne magije i otrove i kletve i sve što je potrebno da postanemo smrtonoše, a u mojem i Banshynom slučaju, još i više. Mi smo bile u spavaonici sa Ledom, Fanny, Melany, Skye, Mayom, Yocelin i Michelle, ali je Voldemort rekao da još uvijek nismo sve na broju, treba doći još par cura. Meni se navečer nije spavalo pa sam odlučila napraviti nešto vrlo zanimljivo. Odlučila sam pelerinu koju smo trebale nositi na predavanja malo izrezati da bude kao haljinica i napraviti otvor i da bude onako više cool, a ne obična. Kada sam to napravila, obukla sam je i pokazala curama. Bile su oduševljene, ali su rekle da one ne bi, jer ipak sam ja Voldemortova kćer pa mi nemože ništa biti, ali one....
Na kraju sam ipak otišla u krevet i pokušavala zaspati. E da, nisam vam rekla da imam ljubimca, zmiju Glen i sovu Kiu, zapravo zove se Kia, ali sam morala onako napisati. Laku noć!
Nastavit će se...
By:April
p.s. svih ćemo ubaciti koji su nam rekli, samo nam u komentarima vi trebate ostaviti opis, molim vas, sami ga prepravite i ako želite biti u priči ostavite u komentarima.
p.p.s. bilo bi nam jako drago kada bi netko pisao sa nama...
p.p.p.s. nemojte nam ostavljati ružne komentare, mi ne kopiramo Voldemortovu armiju od Maggie i Amande.